Saša Božović - Tebi moja Dolores
Saša Božović - Tebi moja Dolores
Slika je preuzeta sa sajta www..kupindoslike.com. Nadam se da nisam nikoga oštetila time što sam je stavila u svoj tekst a ako neko ima primedbe da je uklonim ispoštovaću želju.
Ovu knjigu na žalost nemam. Prvi put sam je pročitala za vreme rata 1993. Tada sam bila dete sa trinaest godina kad sam u biblioteci slučajno naišla na ovu knjigu. I ako sam bila dete osim što sam videla bol za vreme rat, pročitala sam i na stranicama ove žene, po meni jednog velikog junaka zbog svega što je preživela. Ova knjiga nije za svakoga.Ja sam previše bila mlada kad sam je čitala, ali sam je na žalost razumela, jer i ja sam sama oštećena ratom i gubicima. Još uvek se naježim kad pomislim na nju, još uvek mi krenu žmarci i suze kad se setim ove priče.
Dr. Saša Božović je pričala o ratu 1944 godine. Kada je počelo bombardovanje Beograda bila je trudna, i sa mužem je pobegla za Crnu goru, gde je uhapšena i odvedena u logor u Albaniji. Porodila se u groznim i ne humanim uslovima za jednu ženu. Malo pelena i pomoći e dobila tada od neke međunarodne organizacije ali to nije dovoljno. Borila se svakim danom i dahom za svoju kćerku Dolores. Puštena je iz logora i vratila se u Crnu goru gde je radila sa partizanima kao bolničarka. Njena ćerkica je uvek bila sa njom. U teškim trenucima ljudi pokazuju svoju humanost i snagu. Nije se borila samo za svoje dete, nego i za svoj ranjeni narod, zemlju koja je bila natopljena krvlju i uništena. Dolores je bila najmlađa partizanka. Radost partizanima i nada da će sunce ponovo zasjati nad slobodnom zemljom. To malo biće, predivno biće, nije doživelo da se slobodno šeta po poljima, bere cveće i igra se sa roditeljima. Umrla je sa godinu ipo dana, za vreme marša na Neretvu,od gladi, smrzavanja,iscrpljenosti. Majka koja nema šta da joj da, ranjeni partizani koji dele svoju krišku hleba staru ko zna koliko dugo ali ništa nije moglo da je spasi. Potresna ispovest jedne majke koja je izgubila jedino blago, a opet nastavila da se bori. I sama je bila ranjena u noge ali je išla dalje. Opisala je svoju bol i patnju, gubitak. Ova knjiga je jedan mali dokumentarac o tadašnjem vremenu, jedna bol od mnogih.
Svi koji budu čitali ovu knjigu a prošli su kroz slične stvari razumeće ovu divnu ženu, neustrašivog borca.
Treba pročitati ovu knjigu, i svaka čast onom ko ne ispusti suzu dok bude čitao potresne stranice ove knjige.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
